DOGO od USKOKA 
Braća Martinez su dali početni zamah stvaranju pasmine -> grupa ljudi okupljena oko dvojice Martineza: Antonia i Augustina Noresa Martineza htjela je pronaći psa, lovačkog psa, sposobnog da su surovim argentinskim pampama dobro lovi i ostane živ. Pampasi su bili u to vrijeme napučeni krdima divljih svinja koje su tamo donešene iz Europe, njihovim autohtonim pecarima, divljim mačkama, jaguarima i posebice pumama. Njihov idealan lovački pas morao je biti sposoban dugo i brzo trčati, morao je biti neosjetljiv na bol, morao je loviti bez da se glasa u lovu, sve dok plijen ne sustigne, a tada ga je morao moći držati dok ne dože lovac i ubije plijen.
Poseban uvjet bez kojeg nije mogla nastati pasmina bio je obavezno prisutan duh čopora. Idealan pas braće Martinez morao je biti sposoban loviti u čoporu, jer drugačije se dolje nije moglo loviti, posebno ako se uzme u obzir da je oruđe koje je koristio lovac bio samo dugi nož.
Tom dugom nizu zahtijeva dotadašnji niti jedan lovni pas nije mogao udovoljiti. Vrlo mladi, još kao osamnaestogodišnjaci krenuli su braća u ciljana križanja - kao osnova poslužio im je viejo perro de pelea córdobes, borbeni pas iz Cordobe koji se u to vrijeme koristitio i u borbama pasa u Argentini. Pas je nesumnjivo bio borben, ali imao je i cijeli niz mana ... uslijedila su stoga križanja, najprije sa harlekinskom dogom, time se dobilo na visini i na boljem obliku glave. Naknadno se ukrižao engleski buldog i bulterijer. Time se novonastala pasmina ojačala za borbu sa zvijerima, ali dobili su i visoki prag boli, gotovo neosjetljivost za bol, što je braći Martinez i te kako bilo potrebno ....... U tako nastalu 'mješavinu' daljnjim je ciljanim parenjima 'ubačena' krv irskog vučjeg hrta (ovaj kolos ubačen je u dogoa radi poboljšanja brzine u trku). Uz malo krvi poentera koja je 'ubačena' za popravljanje njuha svi ostali uticaji dolaze od molosoidnih pasmina. Dakle u dogou ipak pretežu osobine molosa, ali izbrušene u svakodnevnim testiranjima lovom u argentinskim pampasima ...
Uz već pobrojane u prethodnom postu korišteni su za stvaranje pasmine još i bordoška doga, pirinejski planinski pas i španjolski mastif.
Kad sve ovo znamo onda možemo puno lakše prosuditi kakav je to uopće pas ...
Dogo nakon svih ovih križanja još uvijek nije bio dogo kakvog danas poznajemo ..... još dugo nakon smrti braće Martinez nastavljeno je 'popravljanje' i brušenje pasmine.
Dogo je u Argentini službeno priznat tek 1965. g. dok ga je FCI priznao čak osam godina kasnije 1973., a njegov pravi procvat počinje dolaskom u Europu. Prvi su ga na Stari kontinent doveli Talijani, a danas se uz Argentinu najkvalitetniji psi nalaze upravo u Italiji, Nizozemskoj, španjolskoj, Njemačkoj i Austriji.
Dogo iako primarno lovni pas koristi se danas kao pas pratitelj i zaštitnik. Bilo je slučajeva da ga se čak pokušao koristiti i kao službenog psa.
Obzirom na izraženu osobnost, vrlo jaku volju i osebujan, samosvojan karakter tipičniji za molose, ovaj se pas nije dao lako 'prelomiti' poput ostalih službenih pasa.
Kod njega je vrlo izražen osjećaj za pripadnost čoporu i za hijerarhijski rang u čoporu. Stoga se svojem dogou morate znati nametnuti kao vođa čopora da bi vas on cijenio i poštivao. Njegovo se povjerenje ne stječe grubošću, silom ili strogošću, već naprotiv ljubavlju i pažnjom. Ali onom kome uspije pridobiti ovog psa, višestruko vraća ljubavlju, odanošću i zaštitom. Ovaj hrabri pas položit će život za svojeg vlasnika. Hrabrost i strpljenje je pasminsko obilježje dogoa.
Inače za njih vrijedi da su to psi s krznom od bijele svile, tijela od čelika i srca od zlata, ali nikako nemojte ovog psa kupovati kao poklon ili igračku za djecu. Dogo nipšto nije igračka iako se s djecom izuzetno dobro slaže posebno zahvaljujući stabilnom karakteru. Vlasnik dogoa mora biti čovjek čvrsta karaktera i izuzetno stabilan, inače će se dogoditi da dogo postane gazda što je izuzetno loše.
Gledajući generalno sposobnosti dogoa, mora se istaknuti da je ovo pas s izuzetnim trkačkim sposobnostima, jako hrabar borac, ali nikako nije krvoločan pas. Pas kojemu se vlasnik mora znati nametnuti i pas koji treba prilično kretanja svaki dan.
Dakle, nikako nije pas za početnika.
